18. ožujak 2010
Kriza dovela do povratka klasičnim i sigurnijim oblicima štednje
Promatrajući kretanje štednje građana u samostalnoj Hrvatskoj, vidljivo je da su uglavnom dominirali klasični oblici štednje, odnosno depoziti u bankama. Navedeno ne iznenađuje obzirom na još uvijek rani stupanj razvoja domaćeg financijskog sustava. Rast depozita u hrvatskim bankama započeo je u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, odnosno nakon provođenja anti-inflacijskog programa, ali i smirivanja geopolitičke situacije. Ipak, u tom razdoblju rast štednje u bankama bio je pod negativnim utjecajem recesije te problemima u domaćem bankovnom sustavu krajem devedesetih. Stoga se u tom razdoblju dobar dio štednje građana odnosio na „štednju u čarapama“. Istovremeno, upravo uslijed nedovoljne razine povjerenja u domaći bankovni sustav, po prvi put zamjećuje se i rast potražnje za kupovinom nekretnina, i to primarno kao oblikom štednje.
Početkom aktualnog desetljeća dolazi do značajnih promjena u trendovima štednje građana. Naime, sanacijom i privatizacijom domaćih banaka, stabilnost domaćeg bankovnog sustava značajno je povećana, a samim time poraslo je i povjerenje građana. Međutim, najznačajniji utjecaj na kretanje depozita u navedenom razdoblju došao je od uvođenja jedinstvene europske valute na početku 2002. godine, kada je do tada dominantu valutu štednje hrvatskih građana, njemačku marku, zamijenio euro. Upravo je navedena konverzija valuta rezultirala transferiranjem „štednje iz čarapa“ u štednju u bankama. Tako je druga polovica 2001. bila obilježena iznimno snažnim rastom štednje građana, koja je samo u prosincu promatrane godine porasla za skoro 10 milijardi kuna. U promatranim godinama zabilježen je dinamičan rast štednje građana bez obzira na iznimno nepovoljna kretanja na domaćem tržištu rada, kada je primjerice stopa registrirane nezaposlenosti dosegnula i razinu od 24%. Isto tako, nepovoljan utjecaj fiskalne konsolidacije (na primjer smanjenje plaća u javnom sektoru) na raspoloživi dohodak kućanstava nije značajnije usporio rast depozita. Promatrane godine su izuzetno važne i zbog implementacije reforme mirovinskog sustava, odnosno djelomičnog prelaska sa sustava međugeneracijske solidarnosti na fondovsku kapitalizaciju doprinosa za mirovine. Upravo je reforma navedenog sustava dala snažan poticaj razvoju domaćeg financijskog tržišta te rezultirala i promjenama u strukturi štednje građana u nadolazećim godinama. Također, sve izraženiji postaju i alternativni oblici štednje građana, pa od 2002. godine bilježimo intenzivniji rast aktive stambenih štedionica, na što su značajan utjecaj imali i poticaji države. Bez obzira na sve izraženiju prisutnost alternativnih oblika štednje, depoziti u bankama nastavili su sa rastom na što je značajan utjecaj imao i dinamični gospodarski rast u promatranom razdoblju, odnosno rast zaposlenosti i plaća te prihoda od turizma.
Sredinom ovoga desetljeća bilježimo snažan rast domaćeg tržišta kapitala, što je potaklo okretanje sve značajnijeg broja građana ulaganju u vrijednosne papire. Shodno tome, i udio aktive investicijskih fondova u ukupnoj aktivi porastao je sa oko 2% u 2004. na skoro 9% na kraju 2007. godine. Na početku promatranog razdoblja bio je zamjetan tek manji broj individualnih ulagača, no s vremenom interes je rastao, čemu je značajno pridonijeli i veliki IPO INA-e i HT-a. To sve rezultiralo je i određenim usporavanjem rasta depozita stanovništva u bankama. Nadalje, bez obzira na snažan rast ponude stambenog prostora na domaćem tržištu, cijene nekretnina nastavile su rasti, što ukazuje da je dosta građana i dalje smatralo ulaganje u njih sigurnim oblikom štednje, ali i mogućnošću zarade, obzirom na (pre)velika očekivanja od ulaska Hrvatske u EU na rast cijena. Međutim, snažan višegodišnji rast cijena domaćih dionica (preko 50% pojedinih godina) bio je dugoročno neodrživ, pa već krajem 2007. godine bilježimo korekciju cijena na domaćem dioničkom tržištu. Eskalacija problema s američkog financijskog tržišta u globalnu financijsku krizu rezultirala je i osjetnijim padom vrijednosti financijske imovine u svim brzorastućim gospodarstvima. Tako su i dionički indeksi u Hrvatskoj i regiji zabilježili značajan pad, a brojni investitori su u promatranom razdoblju izgubili značajan dio svoje ušteđevine. Istovremeno, i optimizam glede daljnjeg rasta cijena nekretnina na domaćem tržištu značajno je splasnuo. U takvim okolnostima, bilježimo ponovno ubrzavanje rasta depozita građana u prvoj polovici 2008. godine.
U jesen 2008. godine bilježimo nekoliko čimbenika koji su rezultirali značajnim promjenama trendova u štednji građana. Primjerice, u listopadu te godine bilježimo pojačane pritiske na odljev depozita stanovništva uslijed bojazni od prelijevanja krize i na domaći bankovni sustav. Ipak, navedeni pritisci ostali su tek kratkotrajnog karaktera prvenstveno uslijed visokog stupnja kapitaliziranosti i likvidnosti domaćih banaka te odluke Vlade o povećanju osiguranog iznosa depozita s 100.000 na 400.000 kuna. Slične poteze napravile su i ostale zemlje EU kako bi osnažile poljuljano povjerenje javnosti u bankovni sustav. Istovremeno, bilježi se i smanjenje kunske likvidnosti u financijskom sustavu uslijed potrebe minimaliziranja rizika od deprecijacije domaće valute, što je dodatno doprinijelo jačanju potražnje banaka za depozitima. Nadalje, u uvjetima pogoršanja likvidnosti u realnom sektoru poduzeća su započela sa smanjenjem svojih depozita, što je stvorilo dodatne pritiske na banke da privuku štednu građana. Ovakvi trendovi u visoko konkurentnom bankovnom sustavu doveli su do snažnog rasta kamatnih stopa na depozite. Upravo je ta visoka cijena depozita, uz izostanak alternativnih opcija štednje za građane, rezultirala nastavkom rasta depozita relativno snažnom dinamikom i tijekom krizne 2009. godine. Međutim, zamijećene su i određene promjene u strukturi depozita. U visoko euriziranom gospodarstvu poput Hrvatske građani očekivano preferiraju štednju u eurima, a takav trend se dodatno pojačao tijekom prošle godine, pogotovo obzirom na značajan pad vrijednosti brojnih valuta zemalja u regiji. Istovremeno, određene promjene zabilježene su i po vrstama depozita. Tako se uslijed pada zaposlenosti i plaća bilježi smanjenje depozita žiro i tekućih računa stanovništva, dok je prvenstveno rasla oročena štednja i to uslijed već navedenog povećanja pasivnih kamatnih stopa u 2009. godini.
U 2010. godini moguće je očekivati blagi pad depozita stanovništva, prvenstveno uslijed značajnijeg pada zaposlenosti i neto plaća. Također, prošlogodišnje povećanje poreznog opterećenja te očekivani rast cijena energenata rezultirat će daljnjim smanjenjem raspoloživog dohotka kućanstava za štednju. U okolnostima kada će banke i dalje ustrajavati na povećanju pokrivenosti plasmana s depozitima, bit će teško očekivati povratak pasivnih, a posljedično i aktivnih, kamatnih stopa na razine od prije nekoliko godina. Ipak, kretanje kamatnih stopa u ovoj godini bit će pod velikim utjecajem kretanja likvidnosti u financijskom sustavu te potreba države za zaduživanjem na domaćem tržištu. U nešto dužem roku može se očekivati intenziviranje potražnje građana za još uvijek nedovoljno zastupljenim oblicima štednje, barem u usporedbi s prosjekom zemalja EU. Tako bi u narednom razdoblju mogli zabilježiti rast udjela aktive osiguravajućih društava u ukupnoj imovini financijskog sustava, ali i rast aktive dobrovoljnih mirovinskih fondova. Uzimajući u obzir aktualne probleme na tržištu nekretnina, ali i očekivane promjene u poreznom sustavu te rast cijena energenata i komunalnih usluga na tržišne razine, malo je izgledno da bi građani mogli nastaviti sa dosadašnjim trendom intenzivnog ulaganja u nekretnine.