Splitska banka Societe Generale Group

Zagonetni svijet bjelokosti

Izložba zanimljivog naziva Imaginarni svijet zagonetnih predmeta od bjelokosti, kosti i rožina koja se do kraja siječnja mogla pogledati u Muzeju Mimara uvodi nas u čudesan svijet srednjovjekovnih predmeta iz hrvatskih muzejskih i crkvenih zbirki od 4. do 16. stoljeća. Izložbi je prethodilo objavljivanje kataloga u boji istoimenog naziva. U pripremi je sudjelovala grupa autora te je tako uz sponzorstvo naše Banke stvoren značajan pregled predmeta od bjelokosti, kosti i rožina hrvatske povijesne baštine, dovoljno zanimljiv da privuče kako stručnjaka tako i običnog laika koji je također mogao uživati u maštovitoj i minucioznoj izradi ovih vrijednih predmeta izvučenih iz mraka starohrvatskih grobnica, ali i poznatih europskih radionica.

Rezbarenje kosti pojavilo se u najranijim danima ljudske povijesti kao, iz današnje perspektive, fascinantan izraz potrebe da se praktičnom predmetu prida i estetski odnosno umjetnički izričaj te uz vrlo često prisutan vjerski ili ritualni element. Već su lovci u paleolitiku izrađivali oružje, oruđe i ukrasne predmete od kosti i bjelokosti, a u starim civilizacijama Egipta, Mezopotamije, Grčke i Rima bjelokost je korištena za izradu skupocjenih predmeta i ukrasa namijenjenih vladarima i crkvenim velikodostojnicima. Duboko ukorijenjena u tradiciju zapadne civilizacije, prisutna je i u islamskom svijetu te drugim kulturama.

Svojom ljepotom bjelokost je fascinirala naše pretke podjednako kao i nas danas, a sam pojam podrazumijeva slonove kljove, kao najdragocjeniju vrstu, ali i zube morža, narvala, nilskog konja, kosti domaćih životinja (konja i goveda), školjke i slično čiji se kemijski sastavi podudaraju. To je elastična, tvrda koštana masa visoke gustoće pogodna za poliranje.

Način obrade bjelokosti nije se bitno mijenjao kroz povijest, a sam rad je zahtijevao mnogo preciznosti i vještine jer je riječ o poprilično osjetljivom materijalu koji se najprije rezao na manje komade, a potom obrađivao kao kod rezbarenja drva pilom, dubačem, svrdlom, grubom turpijom. Iako cijenjena zbog svoje boje, ponekad se bjelokost i dodatno bojala.

Zlatno razdoblje bjelokosti započinje prelaskom s pune plastike na male formate i reljef. U antici se izrađuju diptisi, preuzeti od Etruščana koji postaju popularni i u kršćanskoj kulturi. Potom se kršćanska motivika širi i na korice knjiga te na kutije za hostije, a kao posebna tema javljaju se figurice Bogorodice s Djetetom. Svoj vrhunac umjetnost rezbarenja bjelokosti dostiže u razdoblju gotike u Francuskoj kada je Pariz bio glavni svjetski centar obrade bjelokosti.

Objedinivši predmete iz poznatih europskih radionica s onima nađenima u grobnicama iz vremena starohrvatske kulture odnosno vremena ranog srednjeg vijeka ova izložba, ali i prateći katalog, pruža svjedočanstvo o svakodnevnom životu naših predaka, prelasku s poganskih vjerovanja na kršćanstvo te o asimilaciji slavenskih običaja s mediteranskim.

Danas je trgovina bjelokosti uglavnom zabranjena jer su se zbog pretjeranog izlovljavanja neke životinjske vrste našle pred istrebljenjem. Procjenjuje se da je zbog upotrebe bjelokosti samo u Velikoj Britaniji 1831. godine ubijeno gotovo 4000 slonova. Ostaje nam međutim da se divimo ljepoti predmeta naše prošlosti te kroz njih upoznajemo zagonetni svijet naših predaka, a mnogi od tih predmeta i danas kriju tajnu svoje uporabe i izvor su mogućih novi spoznaja.